Šta je mulj u ronjenju?
Mulj je fini sediment koji leži na dnu i po policama svakog jezera, olupine i pećine: glina, mineralna prašina, raspadnuta organska materija i rđa. Podignete ga i vidljivost sa deset metara padne na nulu za nekoliko sekundi, i zato je on ključna opasnost ronjenja u prostorima sa tavanicom iznad glave.
„Mulj“ je ronilački skupni naziv za sve na dnu što je dovoljno sitno da se vrati u vodu čim ga dodirnete. Geološki je to veličina zrna — čestice između 0,004 i 0,06 mm — ali pod vodom reč pokriva i glinu, i mineralnu prašinu, i raspadnuto lišće, i ljuspe rđe. Zajedničko im je da su dovoljno lake da ih podigne zamah peraja, ruka ili mlaz mehurića, i dovoljno spore da se slegnu da zaron bude odavno gotov pre nego što se voda izbistri.
Koje vrste mulja postoje?
Ne ponaša se sav mulj isto, a to nad čime lebdite govori vam koliko prostora za grešku imate.
- Pesak. Krupan i težak. Digne se u oblak i slegne se za minut ili dva. Onaj koji prašta.
- Glina. Ono što pećinski ronilac najmanje voli. Odlazi u suspenziju na najmanji dodir, raširi se kroz ceo kanal i ostane tamo satima. Kad se jednom digne, taj deo je za taj dan gotov.
- Organski detritus („mung“). Raspadnuto lišće, drvo i biološki materijal: crna ili smeđa paperjasta materija u vrtačama i nizijskim pećinama. Skoro neutralne plovnosti, pa se praktično i ne sleže, nego plovi sa strujom kakva god da je.
- Rđa i kamenac. Verzija sa olupine. Ne stoji na podu nego na tavanici prostorije, i pada kada izdahnuti mehurići udare u nju.
Koliko je mulju potrebno da se slegne?
Dovoljno dugo da je odgovor uvek „planirajte da ga ne podignete“. Grubo, za mineralna zrna u mirnoj vodi:
| Šta je | Veličina zrna | Pada 1 m za |
|---|---|---|
| Pesak | 0,06–2 mm | sekunde do par minuta |
| Krupan mulj | 0,02–0,06 mm | 5 minuta do sat vremena |
| Sitan mulj | 0,004–0,02 mm | sat vremena do jednog dana |
| Glina | ispod 0,004 mm | danima do mesecima |
| Organski detritus | svejedno | možda se nikada ne slegne, skoro je neutralan |
Brojevi su izračunati po Stoksovom zakonu za zrna kvarca u mirnoj vodi na 10 °C i predstavljaju red veličine, a ne raspored: strujanje nosi suspendovani sediment nizvodno umesto da mu dozvoli da padne, glina se nepredvidivo flokulira, a organski materijal je prelagan da bi ta fizika uopšte važila. Praktično čitanje je jednostavno: pesak vas košta minut, glina vas košta zaron.
Šta izaziva zamuljavanje?
- Zamah peraja. Daleko najčešći uzrok. Kraul zamah šalje mlaz vode dole i nazad, a ronilac u položaju nogama nadole ga šalje pravo u dno.
- Perkolacija mehurića. U olupini ili niskoj pećini se izdahnuti mehurići skupljaju uz tavanicu i odvaljuju sve što je za nju zalepljeno, a to onda pada na tim iza vas.
- Dodir. Ruka, koleno, manometar koji visi, glava lampe. Sve što visi sa vas i dotakne dno, podigne ga.
- Tim. Prvi ronilac vidi bistru vodu, a četvrti uplovi u oblak svih pre sebe. Mulj se sabira, i poslednji u koloni plaća za prva tri.
Kako se zamuljavanje izbegava?
- Prvo plovnost i trim. Stabilna neutralna plovnost i ravan, horizontalan trim su ono što drži mlaz iza vas umesto ispod vas. Sve ostalo je sporedno.
- Zamasi koji ne dižu mulj — žablji zamah (frog kick), modifikovani kraul, helikopterski okret, zamah unazad, pa hodanje prstima i povlačenje uz klizanje tamo gde je kanal pretesan za bilo koji od njih.
- Ništa ne sme da visi. Zakačite creva, manometre i lampe.
- Držite se gore. Plivajte gornjim delom kanala koliko tavanica dozvoljava.
Šta se radi kada se ipak desi?
Stanite. Nemojte uplivati u oblak i nemojte naslepo tražiti izlaz. U otvorenoj vodi zadržite dubinu i mirno izronite po instrumentima. U prostoru sa tavanicom je Arijadnina nit ceo odgovor: uhvatite liniju labavim „OK“ hvatom, uspostavite kontakt dodirom sa timom i pratite liniju i njene strelice napolje po osećaju. To je tačno ona situacija zbog koje se nit i postavlja.